.svg)
Porastom krađa i prepada javlja se veća potreba za ugradnjom sistema tehničke zaštite koji nas upozoravaju da je štićeni objekt ili prostor ugrožen djelovanjem nekog trećeg lica. Kako provalnici najčešće idu linijom manjeg otpora, ugradnja vidljivih znakova ugrađenog alarmnog sistema (vanjske sirene, bljeskalice, detektori) će ih najčešće odvratiti od provale, krađe ili same devastacije štićenog prostora. Pravovremena informacija ili upozorenje alarmnog sistema sprječava ili znatno umanjuje mogućnost otuđenja stvari ili devastacije štićenog prostora.
Alarmni sistemi sastoji se od sljedećih dijelova:
- Alarmna centrala
- Periferni uređaji (tipkovnice za upravljanje, moduli proširenja)
- Detektori (za unutarnju ili vanjsku primjenu, detekciju stanja okoline)
- Komunikacijski uređaji (glasovni dojavnici GSM, TCP/IP komunikatori)
- Zvučna signalizacija (za vanjsku ili unutarnju primjenu)
Navedeni dijelovi alarmnih sistema mogu biti analogno adresabilni ili bežični.
Važno je napomenuti da se svi dijelovi alarmnog sistema mogu međusobno kombinirati, te je na taj način moguće zadovoljiti i najteže zahtjeve koji se javljaju da bi se postiglo maksimalno osiguranje štićenog prostora.
Alarmna centrala je uređaj na koji su povezani svi dijelovi alarmnog sistema. Ona obrađuje pristigle informacije, upravlja radom sistema te informacije može prosljeđivati dalje (telefon, dojavni centar).
Pod pojmom tehničke zaštite podrazumijevaju se alarmni sistemi koje dijelimo na tri osnovna dijela:
- Zaštita unutarnjeg prostora štićenog objekta
- Vanjska zaštita štićenog objekta
- CDS za prikupljanje i obradu informacija
Kombinacijom svih navedenih dijelova zaštite postiže se maksimalno osiguranje objekta ili štićenog prostora.
Osim same prevencije, alarmni sistem nam omogućava onemogućavanje pokušaja provale u najranijoj fazi. Obijanja vrata i prozora ili razbijanja stakla unutar štićenog prostora postiže se korištenjem magnetskih kontakata i detektora loma stakla. Žičani ili bežični infracrveni i mikrovalni detektori otkrivaju toplinu koju zrači ljudsko tijelo pa se najčešće primjenjuju u unutarnjim prostorima štićenog objekta ili u njegovoj neposrednoj blizini. Alarmne sisteme moguće je proširiti detektorima plamena, dima ili plina tako da nas ista alarmna centrala alarmira pri povećanju njihove koncentracije u zraku.
Informacije s alarmne centrale se mogu automatski proslijediti na dojavni centar. Informacije je moguće proslijediti na nekoliko načina: klasičnom telefonskom linijom, GSM komunikatorom, IP komunikacijom preko interneta.
Sistemom se može upravljati preko daljinskog upravljača, LCD tastatura (sa i bez ekrana), tastaturama osjetljivim na dodir, grafičkim tastaturama.
Često se dogodi da se sistem mora ugraditi na objekte na kojima građevinski radovi nisu mogući. Tada do izražaja dolaze bežične komponente alarmnog sistema. Bežični sistem pravo je rješenje gdje god građevinski radovi nisu mogući, a na taj način moguće je i uštedjeti na vremenu potrebnom za instalaciju sistema.
Ubrzani razvoj informatike i telekomunikacijskih tehnologija omogućio je pristup internetu s gotovo bilo koje tačke na zemlji. Zbog toga ugradnjom odgovarajućeg modula (IP modul) putem TCP/IP mreže ne samo da informacije možete proslijediti do kontrolnog centra nego na svoj alarmni sistem možete pristupiti preko Vašeg računara/tableta i mobilnog telefona. Na ovaj način uvijek možete imati uvid u stanje alarmnog sistema na Vašem štićenom objektu.