Vatrodojavni sistemi služe za ranu detekciju požara, kojom štitimo ljudske živote i imovinu od golemih šteta koje može donijeti požar. Svaki je požar moguće lako ugasiti u njegovoj početnoj fazi, dok rasplamsali požar često dovodi do potpunog uništenja objekta – zbog toga je izuzetno bitno ulagati u vatrodojavne sistme koji će požar detektirati što je ranije moguće. Sistemi vatrodojave u osnovi mogu biti koncipirani kao konvencionalni sustavi vatrodojave, kao analogno-adresabilni sistemi vatrodojave (u pravilu veći i srednji objekti), kao sustavi koji rade zajedno sa protuprovalnim sustavima ili kao jedan ili više samostojećih vatrodojavnih detektora (u pravilu manji objekti kao što su dućani, uredi, stanovi i kuće.)
Osnovna razlika između prva dva, oba u osnovi, alarmna sistema za dojavu požara je u tome što analogno-adresabilni sistemi mogu sa velikom točnošću odrediti na kom djelu građevine ili objekta je došlo do pojave požara, dima, vatre ili nekog drugog stanja radi kojeg je potrebno alarmirati korisnike ili osoblje, dok konvencionalni sistemi vatrodojave javljaju samo u kom djelu građevine (sektoru) je nastalo alarmno stanje. Odnosno koja petlja sistema vatrodojave je u alarmu, tj. koja je petlja otkrila pojavu dima ili vatre.
Za manje objekte dovoljno je ugraditi bar neki od samostojećih detektora ili nekoliko detektora povezanih na alarmnu centralu.
Prilikom projektovanja većine modernih građevina sistem vatrodojave je predviđan projektom a i temeljem raznih zakonskih propisa sistemi vatrodojave su obvezni u sve široj lepezi objekata raznih namjena. Profesionalni sistem vatrodojave trebaju svi koji su svjesni da sve što su stvarali godinama, a nerijetko i generacijama može u trenu nestati u požaru izazvanom nepažnjom, greškom stroja ili čovjeka ili jednostavno spletom nesretnih okolnosti. Kako je u središtu svakog sustava tehničke zaštite čovjek, vrijednosti profesionalnog sistema vatrodojave u pogledu očuvanja ljudskih života je potpuno nepotrebno navoditi.
Kao i u svemu drugome tako i u vatrodojavi najbolje je odabrati sistem vatrodojave koji će biti po mjeri predmetnog objekta i koji će objekt adekvatno i maksimalno štititi. Međutim, neophodno je napomenuti da je bilo kakav sistem vatrodojave (ako je ispravan, naravno) bolji nego nikakav. Za jednu porodičnu kuću. stan ili kancelariju najvećem broju slučajeva dovoljan je i jedan jedini samostojeći vatrodojavni detektor koji će se u slučaju pojave vatre, dima ili požara oglasiti i na taj način upozoriti a često i spasiti ukućane ili djelatnike. Samostojeći detektori vatre, dima ili požara su naročito korisni i u manjim dućanima, radionicama i sličnim mjestima. Pri promišljanju i izboru sistema vatrodojave naročito je potrebno voditi računa o sljedećem: Od nepostojećeg sistema vatrodojave lošiji je jedino neispravan i nefunkcionalan sustav. Sistem vatrodojave mora se redovito testirati, kontrolirati i servisirati jer mora uvijek biti spreman na vrijeme korisnika obavijestiti o nastalom stanju. Neispravan sistem vatrodojave je velika opasnost jer se u njega pouzdamo a u stvari nas ne štiti od ničega.